Zdravstveni sistem ulazi u period značajnih promjena u načinu čuvanja i razmjene podataka o pacijentima. Okosnica novog pristupa je digitalizacija medicinske dokumentacije, odnosno prelazak s mnoštva odvojenih evidencija na sistem u kojem će važne informacije biti dostupnije zdravstvenim radnicima.
Cilj je da se smanji administracija, ubrza pružanje usluga i omogući ljekarima da na jednom mjestu pronađu ono što im je potrebno o pacijentu. U izvornom tekstu nije navedeno od kada tačno se pojedine mjere primjenjuju niti kako će teći njihovo uvođenje, pa se većina rješenja opisuje kao ono što bi se trebalo desiti.
Svi medicinski podaci u jednom sistemu
Jedna od ključnih novina je elektronsko vođenje zdravstvenih podataka. Rezultati analiza, medicinski nalazi, ranije dijagnoze, propisane terapije i druge relevantne informacije trebali bi biti povezani kroz jedinstveni digitalni sistem.
Pacijent bi tako rjeđe morao na svaki novi pregled nositi hrpu papira i iznova objašnjavati cijelu medicinsku historiju.
Lični zdravstveni broj
Važan element digitalne transformacije je lični zdravstveni broj. Svakom pacijentu trebao bi biti automatski dodijeljen jedinstveni broj koji ga povezuje s njegovim podacima u sistemu.
Umjesto da se podaci traže po različitim ustanovama i evidencijama, ljekari bi preko tog broja brže došli do informacija potrebnih za liječenje.
Brži pristup nalazima i u hitnim slučajevima
Kada se pacijent obrati drugom ljekaru ili specijalisti, ranije urađeni nalazi često su presudni. U novom sistemu zdravstveni radnik bi lakše vidio šta je prethodno urađeno, koje lijekove pacijent koristi i kakvi su bili rezultati ranijih pregleda. Time bi se moglo smanjiti ponavljanje pojedinih procedura, a postavljanje dijagnoze moglo bi biti brže.
Prednost bi mogla biti posebno vidljiva u hitnim situacijama. Ako pacijent ne može detaljno objasniti svoju zdravstvenu historiju, ljekari bi provjerili podatke o ranijim bolestima, terapijama ili eventualnim alergijama.
Podaci u roku od 24 sata
Jedna od većih novina odnosi se na brzinu unosa informacija. Prema pravilima opisanim u izvornom tekstu, zdravstveni radnici trebali bi podatke ažurirati u roku od 24 sata nakon pružene zdravstvene usluge.
To znači da bi nalaz ili druga važna informacija relativno brzo bila vidljiva i drugim zdravstvenim radnicima koji učestvuju u liječenju istog pacijenta. Posebno bi to koristilo onima koji u kratkom periodu posjećuju više specijalista, jer ne bi morali čekati papirnu dokumentaciju niti je sami prenositi između ustanova.
Brže i preciznije ažuriranje moglo bi pomoći i samim ustanovama pri planiranju rada. Ako, na primjer, poraste broj pacijenata kojima je potrebna određena usluga ili terapija, uprava lakše može procijeniti potrebe za osobljem, opremom i lijekovima.
Privatnost: najveća briga
S digitalizacijom dolazi i pitanje sigurnosti. Zdravstveni karton sadrži neke od najosjetljivijih ličnih informacija, pa pristup ne smije biti nekontrolisan. Novi sistem bi zato trebao imati stroga pravila o tome ko i u kojim okolnostima može vidjeti određene podatke.
Medicinskim podacima trebali bi moći pristupati samo zdravstveni radnici s odgovarajućim ovlaštenjem. Takav model traži i tehničku zaštitu i jasnu odgovornost zaposlenih. Neovlašten pristup ili zloupotreba dokumentacije bili bi ozbiljan problem, pa će sigurnosni mehanizmi biti jedan od ključnih dijelova projekta.
Tehnologija sama po sebi nije dovoljna ako ljudi koji je koriste nisu obučeni. Zdravstvene ustanove bi zato trebale redovno educirati zaposlene o zaštiti podataka, sigurnom korištenju sistema i prepoznavanju rizika, uz savremene metode šifriranja i zaštite digitalnih sistema.
Veći uvid za pacijente
Promjene se ne tiču samo ljekara. Prema novom konceptu, i pacijenti bi trebali moći elektronskim putem pregledati dio vlastite medicinske dokumentacije, poput rezultata nalaza i propisanih terapija. Tekst spominje i mogućnost korištenja online portala ili aplikacija, preko kojih bi pacijenti mogli postavljati pitanja, pratiti rezultate testova i imati bolji pregled toka liječenja.
Danas mnogi pacijenti imaju fascikle pune nalaza iz različitih bolnica i ordinacija. Elektronski pristup mogao bi biti praktičan kada se dokumentacija izgubi ili kada treba brzo otići kod drugog ljekara.
Veći pristup, međutim, donosi i veću odgovornost. Ko svoje medicinske podatke pregleda putem interneta, lozinke i pristupne podatke treba čuvati jednako pažljivo kao podatke za internet bankarstvo. Dijeljenje pristupa s drugim osobama moglo bi ugroziti privatnost dokumentacije.
Digitalizacija nije čarobni štapić
Elektronska dokumentacija može olakšati mnoge procedure, ali sama neće riješiti sve probleme zdravstva. Za uspjeh su potrebni pouzdana tehnologija, dovoljno obučenih zaposlenih, jasna pravila i sigurnosni sistemi koji rade bez većih prekida. Ako jedan od tih elemenata zakaže, digitalizacija može donijeti i nove komplikacije.
Najvažniji cilj je da pacijent što manje vremena gubi na administraciju, traženje dokumentacije i ponavljanje istih informacija. Ljekari bi trebali imati bolji uvid u zdravstveno stanje, a pacijenti jednostavniji pristup podacima koji se tiču njih samih.
Ako novi sistem bude pravilno uveden, mogao bi smanjiti administrativne prepreke i omogućiti brži pristup važnim zdravstvenim informacijama. Koliko će se to zaista osjetiti u svakodnevnom iskustvu pacijenata, pokazat će njegova praktična primjena.
