Italijansko tužilaštvo u Milanu otvorilo je istragu o jednom od najmračnijih poglavlja rata u Bosni i Hercegovini – takozvanom “Sarajevo safariju”, monstruoznom zločinu tokom kojeg su strani državljani plaćali da pucaju na civile tokom opsade glavnog grada BiH. Istragu vodi javni tužilac Alessandro Gobbis, a slučaj je ponovo otvoren nakon prijave novinara i pisca Ezia Gavazzenija.
Prema dosadašnjim saznanjima, najmanje dvije stotine italijanskih državljana učestvovalo je u ovim zločinima između 1992. i 1996. godine. Svjedočenja ukazuju da su “vikend snajperisti” dolazili iz Italije u Sarajevo kombijima u roku od 72 sata, prelazeći granice pod izgovorom humanitarnih misija. Plaćali su mito na kontrolnim tačkama i zatim odlazili na brda iznad grada, gdje su im meta bili nenaoružani civili.
Prema dokumentima koji su sada u posjedu tužilaštva, postojala je i vrsta “cjenovnika smrti”. Najviše se plaćalo za ubistvo djece – i do 100 miliona starih italijanskih lira, što danas iznosi oko 180.000 konvertibilnih maraka. Slijedili su muškarci, žene i starci, koji su često ubijani bez naknade.
Svjedoci navode da mete najčešće nisu odmah ubijane, već ranjavane, kako bi se otvorila prilika da snajperisti pucaju i na one koji priteknu u pomoć. Među osumnjičenima su italijanski državljani iz Milana, Torina i Trsta, a jedan od njih, prema navodima istrage, bio je vlasnik privatne klinike za estetsku hirurgiju.
Bosanska obavještajna služba još krajem 1993. godine upozorila je italijanske vlasti na prisustvo najmanje pet italijanskih državljana u brdima oko Sarajeva, ali nikakve mjere tada nisu poduzete. Danas se procjenjuje da je tokom opsade, koja je trajala gotovo četiri godine, ubijeno 11.541 civil, među njima i 1.601 dijete.
Dokazi o učešću stranih snajperista i ranije su bili poznati, ali bez konkretnih krivičnih postupaka. Ova istraga sada bi mogla biti prvi ozbiljan pokušaj da se utvrdi odgovornost za monstruozne zločine koji su se odvijali pred očima svijeta.
Tužioci iz Milana planiraju pozvati prve svjedoke iz Bosne i Hercegovine, a vjeruje se da bi istraga mogla rasvijetliti i ulogu nekih pojedinaca povezanih s tadašnjim obavještajnim strukturama u Srbiji.
Profil stranih snajperista, prema svjedočenjima, bio je gotovo identičan – bogati avanturisti, opsjednuti oružjem i adrenalinom, koji su u ratnoj Bosni pronašli mogućnost da za novac “love” ljude.
Grad Sarajevo i preživjeli iz tog perioda s bolom se prisjećaju dana kada su snajperi s okolnih brda sijali smrt, a ovaj slučaj budi nadu da zločinci, bez obzira na godine koje su prošle, ipak neće ostati nekažnjeni.