Amir Šečić kroz suze: Oca su mi ubili u Srebrenici, a majka me ostavila kada sam imao tri dana

U tišini koju nosi mjesec juli, dok se Bosna prisjeća najmračnijeg perioda svoje historije, svoj glas već godinama diže mladić iz Tuzle – Amir Šečić. Njegova životna priča, teža od mnogih knjiga i dokumentaraca, ukazuje na duboku i često prešućenu ljudsku bol koja je ostala iza genocida u Srebrenici.

Rođen je 10. novembra 1995. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što je njegov otac Ibrahim Šečić ubijen u genocidu. Samo tri dana nakon rođenja, majka ga je ostavila u bolnici u Tuzli i više se nikada nije trajno vratila u njegov život.

“Oca nikad nisam upoznao. Ubijen je prije mog rođenja u Srebrenici. Majka me ostavila tri dana nakon što me rodila. Pobjegla je iz bolnice… Ostao sam sam.”

Amir je odrastao u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli. Kroz djetinjstvo i mladost, bez ikoga da ga zagrli ili pita kako mu je bilo u školi, jedini oslonac su mu bili vaspitači i zidovi koje je nazivao porodicom.

“Sjećam se praznika, rođendana… To su bili najteži dani. Svi idu negdje, imaju nekog – a ja sam samo imao zidove da s njima plačem.”

Majku je vidio svega tri puta u životu. Posljednji put na svoj 18. rođendan, kada mu je, kako kaže, postalo jasno da između njih dvoje više nema ničega osim biološke veze.

“Kada sam je pogledao, nisam osjetio ništa. Samo prazninu. To nije bila majka. Bila je samo žena koju ne poznajem.”

Amir danas živi s mislima koje su oblikovale čovjeka iz djeteta koje nikada nije imalo djetinjstvo. Svoju bol, snagu i borbu pretočio je u autobiografsku knjigu “Teško da sam bio dijete”, posvećenu svom ocu, ali i svim žrtvama srebreničkog genocida. Njegova knjiga i javni nastupi postali su simbol borbe protiv zaborava i negiranja zločina.

“Svoj život posvećujem očevom imenu. Pišem, govorim, svjedočim. Neću da šutim.”

Njegova priča emitovana je i u nekoliko TV priloga, među kojima se ističe jedan video zapis iz 2018. godine, u kojem Amir pred kamerama jedva zadržava suze dok izgovara rečenicu koja je potresla regiju:

“Oca su mi ubili u Srebrenici, a majka me ostavila kada sam imao tri dana.”

U vremenu kada istina i sjećanje bivaju sve ugroženiji, Amir Šečić ostaje primjer da ni najdublja bol ne mora voditi u mržnju – već u borbu za pravdu, dostojanstvo i ljudskost.