On je sa samo najmlađe 23 godine postao djed na svijetu – evo i na koji način!
On je sa samo najmlađe 23 godine postao djed na svijetu – evo i na koji način!
SASVIM NORMALNO JE ŽIVIO OVAJ 23-GODIŠNJI AUSTRALIJANAC PO IMENU TOMMY CONNOLLY. IMAO JE PRIJATELJE, DJEVOJKU, DRUŽIO SE SA SVIMA, NI PO ČEMU SE NIJE RAZLIKOVAO OD DRUGIH, ALI ONDA JEDNOG DANA DOBIJA PORUKU KOJA MU MIJENJA ŽIVOT U POTPUNOSTI.
NA FB PROFILU JE PRIMIO PORUKU… Ambiciozan je bio na poslovnom planu, bio je i sportaš, imao je i djevojku s kojom je planirao budućnost, ali se ona mnogo iznenadila kada je saznala da je njen dečko otac, ali i djed je postao. Kiarna je Tomijeva mlada sestrična, koja je upala u probleme, koje su roditelji odbacili, odrasla je na ulicu sve dok je Tommy nije primio i odlučio da bude njen staritelj.
Kako ona nije imala pravog oca, Tommy je tako postao njen “otac”. Zanimljivo je da je Kiarna tako nedavno postala majka, a to je značilo da je Tommy na papiru djed njenoj bebi. Tako je ovaj 23-godišnji Australijanac postao najmlađi djed na svijetu.
BONUS ISPOVIJEST:
Nikada nisam mislila da ću se ovako osjećati. Život je prepun uspona i padova, a moj pad je bio teži nego što sam mogla zamisliti. Sve je počelo prije nekoliko mjeseci, kad sam donijela odluku da napravim nešto što sam smatrala ispravnim. Misla sam da ću biti sretnija, da ću se osjećati slobodnije. Umjesto toga, osjećam se izgubljeno, kao da sam nestala u vlastitim odlukama.
Osjećam krivicu zbog svega što sam učinila. Nikad nisam željela povrijediti ljude koji su mi najvažniji. I sada, kad se pogledam u ogledalo, vidim samo osobu koja je zaboravila što znači biti iskrena, što znači biti prava. Sve te sitne laži koje sam izgovarala da bih se opravdala sada mi se vraćaju u obliku sumnje i žaljenja. Teško je priznati da si pogriješio, još teže je ispraviti te pogreške.
Ponekad želim da se mogu vratiti u prošlost, da ne napravim te iste greške, da ne povrijedim one koji me vole. Ali znam da to nije moguće. Moram živjeti sa posljedicama, moram naučiti kako se nositi sa svim što osjećam. Ponekad se pitam hoću li ikada biti dovoljno dobra, hoću li ikada moći popraviti štetu koju sam nanijela.
Ova ispovijest nije poziv na sažaljenje, već način da sebi priznajem ono što osjećam. Možda je ovaj put samoprosvjetljenja tek početak. Nadam se da ću naučiti iz svojih grešaka i postati bolja osoba. Vrijeme će pokazati.
