ISPOVESTI: Bila mi je najbolja prijateljica, zavolio sam je, zavoljela je ona mene. Mjesecima sam razmišljao…

Bila je moja najbolja prijateljica, osoba kojoj sam mogao vjerovati. A onda, bez da sam to planirao, zavolio sam je. Ona je osjećala isto, i to je bio trenutak kada sam pomislio da možda ljubav nije samo iluzija. Mjesecima sam je nosio u glavi, pokušavao sam zaboraviti i kretati dalje, ali svaki put kad bih se približio nekoj drugoj osobi, nešto bi me povuklo nazad. Ne znam zašto, ali nisam mogao.

Iz prošlih veza izašao sam slomljen, sav polomljen. Zamišljao sam kako ću se ponovo zaljubiti, ali tada je ona ušla u moj svijet. S njom je sve bilo drugačije, ona mi je vratila vjeru, učinila me boljim, ali i ranjivijim. Povjerio sam joj cijelo srce. I onda, trebalo je ići na posao, 1000 kilometara daleko. Tih mjesec dana, posao, stres, problemi s lošim ljudima… sve se sručilo na mene. Umjesto da budem tu za nju, iskalio sam svoju ljutnju i nezadovoljstvo na njoj. Povrijedio sam je.

Zadnja stvar koju sam htio bilo je da je izgubim, ali tako se sve dogodilo. Dao sam otkaz s posla, izdigao se iz svega, ali ona nije mogla da oprosti. I tako, sada stojim ovdje, bez nje, i osjećam se kao da ne mogu disati. Čitav svijet mi je okrenut naopako. Samo njoj sam vjerovao, ona je bila sve što sam imao, a sada više ništa. Znam da ona nije samo prolazna osoba, da ona jeste moje mjesto, moje sve… ali nije dovoljno da želim da idem dalje, jer ja želim samo nju.