Tako je pisao Homeini: Zabranjen je spolni odnos sa ženom dok ne navrši DEVET godina, a dodirivati se mogu i mlađe

Nema prigovora na druge oblike uživanja, poput dodirivanja sa požudom ili trljanja između butina, pisao je Homeini

Ajatolah Ruhollah Khomeini, vođa iranske revolucije iz 1979. godine i osnivač Islamske Republike Iran, nije bio samo politički lider nego i autor brojnih pravno-teoloških djela o islamskom pravu.

Jedno od najpoznatijih među njima je dvotomno djelo Tahrir al-Wasila, napisano na arapskom jeziku, koje predstavlja zbirku pravnih mišljenja o svakodnevnim pitanjima života muslimana. Knjiga je kasnije prevedena na perzijski pod nazivom Tahrir-ol-Vasileh i dugo je služila kao referentni tekst u šijitskoj pravnoj tradiciji.

U tim tekstovima nalaze se brojna pravila o braku, seksualnim odnosima i društvenim odnosima između muškaraca i žena.

Prema odlomcima koji se često citiraju iz ovog djela, navodi se da seksualni odnos postaje dopušten nakon što djevojčica navrši devet lunar­ih godina.

Takvi stavovi, koji potiču iz tradicionalnih pravnih interpretacija, danas izazivaju snažne kontroverze jer su u potpunoj suprotnosti sa savremenim međunarodnim standardima zaštite djece.

Još jedna kontroverzna tačka bili su Homeinijevi prijedlozi njegovim sljedbenicima u poglavlju 3, problemu 12, gdje spominje da se muškarci mogu oženiti i imati seksualno zadovoljstvo sa ženama mlađim od devet godina (uključujući i dojenčad) sve dok nema vaginalne penetracije:

– Spolni odnos sa ženom nije dozvoljen dok ona ne navrši devet godina, bez obzira na to da li je brak trajni ili privremeni. Međutim, nema prigovora na druge oblike uživanja, poput dodirivanja sa požudom, grljenja ili trljanja između butina, čak i kada je riječ o djetetu koje je još u dobi dojenja – navodi Homeini u ovom djelu.

Kritičari iranskog režima također navode i druge dijelove Khomeinijevih pravnih rasprava koji se bave seksualnim pravilima, uključujući pitanja čistoće, odnosa između supružnika i pravila koja uređuju bračne obaveze.

U tim tekstovima se, između ostalog, govori o obavezama žene u braku, njenoj dužnosti poslušnosti suprugu, kao i o pravilima koja reguliraju seksualni odnos i ritualnu čistoću nakon njega.

Posebno kontroverzan aspekt šijitskog prava u Iranu je institucija tzv. privremenog braka (mut’a), koja omogućava sklapanje braka na određeni vremenski period – ponekad i vrlo kratak. Kritičari tvrde da takva praksa može otvoriti prostor za zloupotrebe, dok je njeni zagovornici brane kao legitimnu religijsku instituciju.

U Iranu je zakonska dob za brak djevojčica dugo bila veoma niska. Početkom 2000-ih iranske vlasti su usvojile zakon kojim je dob za brak bez roditeljskog pristanka podignuta s devet na trinaest godina. Međutim, brakovi u ranijoj dobi i dalje su mogući uz saglasnost roditelja i suda.

Zbog toga su međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava često kritikovale iranski pravni sistem, smatrajući da ne pruža adekvatnu zaštitu maloljetnicima.

Naslijeđe ajatolaha Khomeinija tako i danas ostaje duboko podijeljeno. Dok ga jedni smatraju revolucionarom koji je srušio monarhiju i uspostavio islamsku državu, drugi ga vide kao ideologa sistema koji je institucionalizirao stroga društvena pravila i ograničio individualne slobode.