Evropske zemlje posljednjih godina sve više rade na tome da njihovi zdravstveni sistemi budu spremni za različite vrste vanrednih situacija, uključujući i scenarije u kojima bi u kratkom periodu bilo potrebno zbrinuti veliki broj povrijeđenih i oboljelih.
U pojedinim državama već se razmatraju ili provode mjere koje podrazumijevaju reorganizaciju bolničkih kapaciteta, stvaranje dodatnih zaliha lijekova i medicinske opreme, ali i dodatnu obuku zdravstvenih radnika za djelovanje u kriznim okolnostima.
Bolnice moraju biti spremne na nagli priliv pacijenata
Jedan od ključnih ciljeva ovakvih priprema jeste mogućnost brzog povećanja broja raspoloživih kreveta i medicinskog osoblja ukoliko dođe do ozbiljne vanredne situacije.
Osim toga, važno je osigurati dovoljne količine osnovne medicinske opreme i organizovati sistem prijema pacijenata tako da zdravstvene ustanove mogu nastaviti normalno funkcionisati čak i kada se broj osoba kojima je potrebna pomoć naglo poveća.
Planovi se pripremaju unaprijed
U slučaju većih kriza poseban značaj ima očuvanje rada hitne medicinske pomoći, ali i drugih najvažnijih zdravstvenih službi.
Zbog toga se planovi za vanredne okolnosti izrađuju mnogo prije nego što se neka kriza zaista dogodi. Cilj takvog pristupa jeste da zdravstveni sistem ne bude zatečen i da može brzo odgovoriti na različite situacije.
Od prirodnih katastrofa do sigurnosnih kriza
Pripreme nisu usmjerene samo na jedan određeni scenarij. One obuhvataju čitav niz mogućih rizika, poput velikih nesreća, prirodnih katastrofa, ozbiljnih poremećaja u funkcionisanju infrastrukture, ali i sigurnosnih kriza.
Povećana pažnja koju evropske države posljednjih godina posvećuju civilnoj i zdravstvenoj spremnosti povezuje se i sa promjenama u sigurnosnom okruženju u Evropi, kao i ratom u Ukrajini.
Pripreme ne znače da je širi sukob neizbježan
Ipak, sama činjenica da bolnice i druge institucije pojačavaju pripreme ne znači da je neka velika kriza ili širi oružani sukob neposredno pred vratima.
Takve mjere prije svega predstavljaju pokušaj institucija da budu spremne za različite nepredviđene okolnosti i da u slučaju ozbiljnog poremećaja mogu nastaviti pružati neophodnu pomoć stanovništvu.
Za građane to znači da se zdravstveni sistemi sve više oslanjaju na princip pripravnosti i otpornosti. Krajnji cilj je da bolnice i druge zdravstvene ustanove mogu funkcionisati i u situacijama koje značajno odstupaju od uobičajenih uslova.
