Na Novom groblju u Beogradu održana je sahrana Slavka Kruljevića, supruga poznate glumice Cece Bojković. Prijatelji, porodica i kolege oprostili su se od njega u tišini, a vijest o njegovom odlasku u 75. godini života odjeknula je u umjetničkim krugovima.
Kako se navodi, Kruljevića su pamtili kao čovjeka vedrog duha, blage naravi i neiscrpne energije. Oni koji su ga poznavali kažu da je zračio toplinom i da je svojim životom pokazao koliko znače ljubav, predanost i strast prema umjetnosti.
Tišina pod krošnjama i sjećanja u suzama
Sahrana je obavljena u uređenom dijelu Novog groblja, okruženom zelenilom i mirom. Okupljeni su stajali u tišini, s cvijećem u rukama, i prisjećali se trenutaka koje su s njim dijelili.
Tokom oproštaja moglo se čuti tiho šaputanje, tople riječi, pa i smijeh kroz suze. Svi koji su ga poznavali nose uspomene na čovjeka koji je znao inspirisati i voljeti. Blagost i skromnost, kako kažu, bile su njegova snaga, a njegovo prisustvo uvijek je unosilo mir.
Brojna poznata imena na oproštaju
Posljednji pozdrav Kruljeviću uputili su i mnogi poznati ljudi iz svijeta umjetnosti. Među njima su bili Dragan Bjelogrlić, Gorica Popović, Andrija Milošević, Dejan Lutkić i Svetozar Kostić, kao i brojni drugi kolege i prijatelji.
Njihovo prisustvo, kako se navodi, bilo je više od čina poštovanja. Ono je pokazalo koliko je Slavko bio voljen i cijenjen među kolegama. Mnogi su govorili da se takvi ljudi rijetko sreću: daju bez očekivanja, inspirišu bez velikih riječi, znaju slušati, razumjeti i pružiti ruku podrške.
Posljednji mjeseci života
U posljednjim mjesecima života Kruljević se suočavao s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Uprkos poteškoćama, prema riječima onih koji su ga poznavali, nije gubio duh ni vjeru u bolje sutra. Uz njega je bila supruga Ceca Bojković, koja mu je, kako se navodi, davala snagu i ljubav.
Njegova bolest, pogoršana virusom, bila je težak udarac za porodicu i prijatelje. Ipak, do posljednjih dana zadržao je prepoznatljiv osmijeh i smirenost i nije želio da svoju tugu prenosi na druge.
Porodica kao najveća vrijednost
Ceca Bojković i njihova kći, glumica Katarina Žutić, bile su oslonac u njegovom životu. Katarina je na društvenim mrežama podijelila emotivne riječi o ocu.
„Moj tata je bio moj najveći uzor, on koji je vjerovao u mene i moj rad. Njegovo nasljeđe nosim sa sobom u svemu što radim.“
Ova poruka dirnula je mnoge, jer je odnos oca i kćerke, kako se navodi, bio poseban i duboko emotivan. Dijelili su istu strast prema umjetnosti, razgovarali o predstavama, filmovima i muzici, a zajedno su tražili smisao u stvaranju. Njegova podrška bila je temelj Katarininog uspjeha.
Umjetnost koja povezuje ljude
Tokom ceremonije mnogi su se prisjetili Kruljevićevog doprinosa pozorištu i kulturnom životu. Volio je scenu, ali i one koji na njoj stoje. Njegova sposobnost da ohrabri mlade umjetnike i prenese im vjeru u njihov talent, kako kažu kolege, bila je neprocjenjiva.
Opisuju ga kao most između generacija, poveznicu između iskustva i mladosti, tradicije i savremenog izraza. Svi koji su ga poznavali slažu se da je imao rijetku sposobnost da u svakom čovjeku pronađe ono najbolje i nježno ga izvuče na površinu.
U sjećanjima kolega Slavko nije bio samo umjetnik, nego i prijatelj, savjetnik i oslonac. Njegov osmijeh i topla riječ često su bili dovoljni da se neko osjeća bolje.
Sjećanje koje ne blijedi
Slavko Kruljević ostat će upamćen kao čovjek velikog srca i tihe snage. Njegov život i rad, kako ističu oni koji su ga poznavali, pokazali su da prava veličina leži u skromnosti, razumijevanju drugih i ljubavi prema onome čime se čovjek bavi.
Porodica i prijatelji obećali su da će čuvati uspomene na njega kroz priče, predstave i sjećanja. Umjetnost je bila njegov način života, a upravo kroz nju, poručuju bliski, on će i dalje živjeti.
