Ideja o dodatnoj godišnjoj isplati za penzionere u Federaciji Bosne i Hercegovine, koju predstavnici penzionera nazivaju „13. penzijom“, ponovo je privukla veliku pažnju javnosti. Prijedlog se pojavio kao moguća zamjena za klasično vanredno povećanje penzija, i to tokom razgovora penzionera i vlasti o izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Važno je odmah naglasiti da je riječ o ideji o kojoj se razgovaralo, a ne o potvrđenoj odluci da će svaki penzioner dobiti dodatnu penziju.
Vanredno povećanje nije bilo jedina opcija
Predstavnici penzionera ranije su tražili mogućnost vanrednog usklađivanja penzija. Tokom razgovora pojavila se i druga zamisao: da se eventualna dodatna sredstva isplaćuju kroz posebnu godišnju pomoć. Ta isplata je u javnosti vrlo brzo dobila naziv „13. penzija“.
Šta bi „13. penzija“ zapravo bila?
Naziv može navesti na pogrešan zaključak. Ne bi se nužno radilo o punom iznosu još jedne mjesečne penzije, niti bi svaki penzioner automatski dobio isti iznos.
Prema prijedlozima koji su se spominjali, visina dodatka zavisila bi prije svega od novca koji bi bio dostupan u budžetu. Razmatrala se i mogućnost da iznos bude vezan za broj godina tokom kojih je penzioner uplaćivao doprinose.
Logika je bila jednostavna: osoba koja je doprinose uplaćivala 40 godina ne mora dobiti jednaku dodatnu pomoć kao neko sa znatno kraćim stažom. Na taj način pokušala bi se uspostaviti veza između dužine osiguranja i visine eventualne isplate.
Rast troškova života u središtu rasprave
Predstavnici penzionera kao glavni problem navode rast troškova života. Hrana, režije, lijekovi i druge osnovne potrebe posljednjih godina značajno su poskupjeli, pa mnoga penzionerska domaćinstva sve teže pokrivaju mjesečne izdatke.
Zato su insistirali na modelu koji bi omogućio predvidljiviji rast primanja. Za veliki broj starijih građana problem nije samo nominalni iznos penzije, nego i to koliko se tim novcem zaista može kupiti. Ako cijene hrane, lijekova i energije rastu brže od penzija, kupovna moć opada čak i nakon određenog povećanja.
Dva redovna usklađivanja godišnje
Jedna od najvažnijih promjena odnosi se na redovno usklađivanje. Umjesto jednog godišnjeg usklađivanja, novi sistem predviđa korekciju penzija dva puta godišnje, 1. januara i 1. jula.
Na taj način promjene plata i troškova života trebale bi se brže odraziti na primanja penzionera. Prilikom usklađivanja uzimaju se u obzir kretanje bruto plata i indeks potrošačkih cijena, kako povećanje ne bi zavisilo samo od jednog ekonomskog pokazatelja. Cilj je pronaći ravnotežu između rasta životnih troškova i kretanja primanja zaposlenih.
Prelazak na dva redovna usklađivanja već je značajno promijenio sistem. Penzije se mogu prilagođavati ekonomskim promjenama dva puta godišnje, što bi trebalo skratiti period u kojem inflacija može umanjivati njihovu realnu vrijednost.
Posebna reakcija na član 81.
Veliku raspravu izazvale su i predložene izmjene koje se odnose na najnižu penziju i korisnike s kraćim penzijskim stažom. Penzioneri su posebno reagovali na član 81.
Predstavnici penzionera upozoravali su da bi određeni model mogao dovesti do toga da budući penzioneri sa 15 do 20 godina staža dobijaju osjetno niža primanja. Zbog toga su tražili drugačije rješenje, koje bi bolje zaštitilo ljude s manje godina osiguranja.
Protesti kao dio priče
Nezadovoljstvo dijela penzionera bilo je toliko da su predstavnici njihovih udruženja najavljivali i proteste. Datum protesta u jednom je trenutku prolongiran, ali su predstavnici penzionera tada naglasili da njihovi zahtjevi nisu povučeni.
Njihova osnovna poruka bila je da penzije moraju pratiti realne troškove života.
Šta je potrebno da ideja postane stvarnost?
Da bi takva mjera postala trajno pravo, morala bi imati jasan pravni osnov i obezbijeđena sredstva. Bez toga svaka dodatna isplata ostaje zavisna od odluka vlasti i stanja javnih finansija.
Upravo zato penzioneri traže rješenja koja ne bi svake godine zavisila od političkih pregovora. Iznos i način isplate morali bi biti precizno uređeni, kako bi penzioneri unaprijed znali na šta imaju pravo. Takva pomoć mogla bi posebno značiti ljudima s najnižim penzijama.
Zbog svega toga ideju o „13. penziji“ ne treba tumačiti kao potvrdu da će svaki penzioner sigurno dobiti dodatnu godišnju isplatu. Za takvu odluku potrebna su jasno definisana pravila, novac i odluke nadležnih institucija.
Sigurnost važnija od jednokratnih pomoći
Za ljude koji žive od penzije najvažnije je da mogu unaprijed računati na stabilna primanja. Zato penzionerska udruženja već duže vrijeme insistiraju da sistem ne bude zasnovan samo na povremenim jednokratnim pomoćima.
Traže model koji će automatski pratiti rast troškova života i omogućiti dostojanstvenije penzije.
Rast cijena i položaj penzionera ostat će jedna od najvažnijih socijalnih tema u Federaciji BiH. Svako novo povećanje, pomoć ili izmjena zakona direktno utiče na stotine hiljada ljudi.
Ideja o „13. penziji“ pokazala je koliko postoji interesovanje za dodatnu godišnju podršku penzionerima. Ipak, takvu mogućnost treba razlikovati od već zakonski utvrđenih redovnih usklađivanja penzija.
