Evropska unija priprema niz promjena u sistemu vozačkih dozvola, a najviše pažnje izazivaju pravila koja bi se mogla odnositi na starije vozače. Cilj novih mjera je veća sigurnost u saobraćaju, jednostavnija administracija i veća digitalizacija.
Važno je odmah naglasiti da za sada ne postoji jedinstvena odluka prema kojoj bi osoba nakon određenih godina automatski ostala bez vozačke dozvole. Promjene još nisu u potpunosti stupile na snagu.

Vozačka dozvola jedan je od dokumenata koje građani koriste najčešće, pa svaka izmjena pravila o njenom izdavanju i obnavljanju izaziva veliko zanimanje javnosti. Zato je važno razlikovati ono što je već poznato od onoga što tek treba biti utvrđeno.
Digitalna vozačka dozvola na mobitelu
Jedna od najvažnijih novina je uvođenje digitalne vozačke dozvole. Vozači bi dokument mogli imati dostupan putem mobilnog telefona.

Fizičke dozvole i dalje bi ostale u upotrebi. Digitalna verzija trebala bi olakšati provjere i administrativne postupke između država članica.
Digitalni oblik je, dakle, zamišljen kao dopuna postojećem sistemu, a ne kao njegova potpuna zamjena. Vozačima koji više vole klasični dokument ništa se ne mijenja, dok bi oni koji su navikli da sve imaju na telefonu dobili dodatnu mogućnost.

Kraći rok važenja za starije od 65 godina
Najviše pažnje izaziva mogućnost da se za osobe starije od 65 godina skrati period važenja dozvole. Umjesto dosadašnjih rokova od 10 ili 15 godina, u pojedinim državama dozvola bi mogla važiti pet godina, a moguće i kraće.
Države članice neće biti obavezne da uvedu potpuno ista pravila. Svaka zemlja moći će prilagoditi primjenu vlastitim propisima i procjeni potreba.

To znači da bi neke države mogle zadržati postojeći sistem. Druge bi mogle odlučiti da stariji vozači češće obnavljaju dozvolu ili prolaze dodatne zdravstvene preglede.
U praksi bi se, dakle, pravila mogla razlikovati od jedne do druge članice Unije. Zbog toga će za vozače biti presudno šta propiše zakonodavstvo zemlje u kojoj imaju dozvolu.
Češći zdravstveni pregledi
U pojedinim evropskim zemljama posebni zdravstveni pregledi za starije vozače već postoje. Njima se provjeravaju vid, sluh, refleksi i druga stanja koja mogu utjecati na sigurnu vožnju.
Poznato je da se kod dijela ljudi s godinama mogu promijeniti vid, sluh ili brzina reagovanja. Te promjene, međutim, nisu iste kod svih, pa se sposobnosti dvije osobe istog uzrasta mogu znatno razlikovati.
Zagovornici strožijih pravila smatraju da bi češće kontrole mogle povećati sigurnost na cestama. Kao argument navode i to što broj starijih vozača kontinuirano raste.
Organizacije koje zastupaju starije osobe imaju drugačiji stav. Upozoravaju da godine same po sebi ne bi trebale biti jedini kriterij za procjenu sposobnosti vožnje, te smatraju da bi mnogo pravednije bilo procjenjivati svakog vozača pojedinačno.
Mogući dodatni troškovi i izazovi
Ako bi se dozvole morale obnavljati češće, stariji građani mogli bi imati dodatne troškove. Oni bi se odnosili na zdravstvene preglede i administrativne postupke.
Za penzionere i osobe sa skromnijim primanjima i takvi izdaci mogu predstavljati opterećenje, pa će se u raspravi vjerovatno postavljati i pitanje načina na koji će se pregledi organizovati.
Poseban problem mogao bi nastati u manjim i ruralnim sredinama. Automobil je tamo mnogim starijim osobama glavno sredstvo prijevoza, pa bi gubitak mogućnosti vožnje značajno utjecao na njihovu svakodnevnu mobilnost i samostalnost.
Šta to znači za vozače
Države članice imat će određeni period da nova pravila prilagode svojim zakonima i odrede kako će ih primjenjivati. Do tada će se konačan izgled pravila razlikovati od zemlje do zemlje.
Umjesto automatskog ukidanja dozvole nakon određene dobi, naglasak bi trebao biti na redovnijim provjerama zdravstvene i psihofizičke sposobnosti. Uz to dolazi i kraći rok važenja dozvole u zemljama koje odluče primijeniti takav model.
Za vozače je u ovoj fazi najkorisnije pratiti zvanične informacije nadležnih institucija i ne oslanjati se na naslove koji sugerišu da će se odjednom nešto promijeniti za sve. Redovne provjere vida i sluha, bez obzira na zakonske obaveze, razumna su briga za vlastitu sigurnost i sigurnost drugih u saobraćaju.
Nove mjere trebale bi donijeti veću sigurnost na cestama, ali su istovremeno otvorile široku raspravu. Pitanje je treba li vozače procjenjivati prema godinama ili prema njihovoj stvarnoj sposobnosti za sigurnu vožnju.






