Život porodice Jovanke Broz decenijama je bio obavijen velom privatnosti, a jedna od osoba koja je iz neposredne blizine svjedočila brojnim događajima bila je njena najmlađa sestra.
Godinama je živjela uz Jovanku i njenog supruga Josipa Broza Tita, ali je bila poznata po tome što gotovo nikada nije javno govorila o onome što je vidjela i čula.
Tek mnogo kasnije odlučila je podijeliti dio uspomena i otkriti pojedine detalje iz života svoje starije sestre.
Djetinjstvo obilježeno velikim tragedijama
Njena životna priča počela je u malom ličkom selu, a još kao dijete suočila se s teškim gubicima.
Majku je izgubila dok je bila beba, dok su joj ratne godine odnijele i oca i jednog brata.
Drugi brat preminuo je kasnije, pa su ona i sestra veoma rano morale naučiti živjeti sa gubicima koji bi bili teški i mnogo starijim ljudima.
Jovanka je preuzela brigu o sestrama
Nakon perioda provedenog u dječijem domu, njihov život se promijenio kada ih je starija sestra pronašla i preuzela brigu o njima.
Taj trenutak značio je novi početak i otvorio im mogućnost obrazovanja i potpuno drugačijeg života.
Najmlađa sestra kasnije je postala izuzetno obrazovana žena.
Studirala je engleski i italijanski jezik te svjetsku književnost, a znanje je koristila na različitim odgovornim poslovima.
Radila u važnim državnim institucijama
Tokom profesionalne karijere obavljala je brojne poslove povezane s jezicima, prevođenjem i obrazovanjem.
Radila je u državnim strukturama, prevodila za međunarodne misije i predavala jezike.
U tekstu se posebno ističe da je ostavila snažan trag kao profesorica u jednoj elitnoj vojnoj ustanovi.
Jovanki je bila mnogo više od sestre
Ipak, veliki dio njenog života bio je posvećen upravo Jovanki.
Tokom godina bila joj je sekretarica, pratnja, organizatorica, savjetnica, kuharica, njegovateljica, krojačica i osoba na koju se mogla osloniti u gotovo svakoj situaciji.
Njihov odnos nije bio samo sestrinski – riječ je bila o potpunoj životnoj odanosti.
Znala je mnogo, ali gotovo ništa nije govorila
Ljudi koji su je poznavali posebno su cijenili njenu diskreciju.
Boravila je u neposrednoj blizini jednog od najpoznatijih bračnih parova nekadašnje Jugoslavije i bila svjedok brojnih privatnih trenutaka.
Ipak, godinama je odbijala iznositi detalje koji su pripadali njihovom privatnom životu.
Znala je mnogo, vidjela mnogo, ali je najveći dio toga zadržala za sebe.
Tek kasnije odlučila progovoriti
Mnogo godina kasnije dio svojih uspomena prenijela je u knjizi posvećenoj sestri.
Na taj način javnost je dobila rijedak pogled na privatni život Jovanke Broz, ali i na njihov međusobni odnos.
O svemu je govorila odmjereno, bez želje da od porodičnih uspomena pravi senzaciju.
Godinama je živjela u njihovoj neposrednoj blizini
Dio života provela je u domu Jovanke i Tita, gdje je bila prisutna i tokom trenutaka koji nisu bili namijenjeni javnosti.
O njihovom odnosu govorila je s toplinom i posebno naglašavala međusobno poštovanje.
Prema njenim riječima, Jovanka je u svom suprugu vidjela ideal kojem je ostala odana tokom čitavog života.
Zašto Jovanka i Tito nisu imali djece?
Jedno od najzanimljivijih pitanja koje je godinama pratilo njihov brak odnosilo se upravo na činjenicu da nisu imali zajedničku djecu.
Prema tumačenju Jovankine sestre iz teksta, ta odluka bila je povezana s ličnom žrtvom koju je Jovanka bila spremna podnijeti zbog čovjeka kojem je posvetila veliki dio svog života.
Ona je vjerovala da je odluka da nema djece bila jedna od najintimnijih žrtava koje je Jovanka napravila zbog supruga i života koji su zajedno vodili.
Njihova povezanost trajala je cijeli život
Za najmlađu sestru Jovanka nije bila samo član porodice.
Bila je osoba koja joj je nakon teškog djetinjstva pružila dom, mogućnost obrazovanja i sigurniju budućnost.
Zauzvrat joj je sestra tokom decenija pružala bezrezervnu podršku i ostala uz nju i u najtežim periodima.
Do kraja ostala vjerna svojim principima
I u poznim godinama ostala je skromna i diskretna osoba koja nije željela graditi vlastitu prepoznatljivost na privatnom životu svoje poznate sestre.
Ljudi koji su je poznavali opisivali su je kao obrazovanu, hrabru, duhovitu i izuzetno odanu ženu.
Iza nje je ostala priča o osobi koja se nalazila veoma blizu samog vrha nekadašnje države, znala brojne detalje koje je javnost željela čuti, ali je najveći dio života izabrala šutnju i odanost porodici.
